Nevješti su moji prsti baratanju kartama
i iskustvom pisanja ne ležim na poantama
Vincente, kukavan sam laik
i potezi koje vučem
ne daju mi pravo na konačan sud
al’ kakav je to mozaik
u kojem jezgru predstavlja rub
i nježan da bih umro moram živjet’ grub?
Dok niču prve sijede ne napuštam grad
već kumujem savjesti zalijepljen za šank
ne pitaj za kraj,
razgovaraš li – šuti
i ne kupuj psa
on je vjeran vjesnik smrti.