Dok mogu

U ranu zoru

uz šalicu kave

fine i skupe

crna buba velike glave

jurca.

 

Sunce se lagano probija

kroz borovu šumu

nudi mjesto glavatoj pod mlakim zrakama

i sad skupa

smiju se il’ čude starim švabama.

 

Dva stola od mene dvije žene

jedna priča 

pričama galebove tjera

druga reže nokte na nogama.

 

Ispred njih pivice

ova što reže

mislim  da ima gljivice.

 

Stari su švabe izašli iz mora

sjeli na hladne stijene

pa sjede

čovjek bi rek’o da im je lijepo.

 

Zovem konobaricu.

 

Nema napojnice.

 

Jutro prolazi

noga će pred nogu

idem

dok mogu.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *