Kolodvorom
plješću o lokve bespetice partizanskog odgoja,
fras frizura ulazi na bočna vrata
stršeći iznad usana smijehom prožetim patvorenošću,
indigo tragovi pojedinca,
nemoć ego sum-sua
u plemenu robova izama
da u gumenim čizmama
provodi pismo-glava pravdu.
Smiraj dana prate puževi zdrobljenih kućica,
iz blata peteljka lista slomljenog gerbera izvija se nebu,
kako su krhka naša tijela,
malena,
kako god uzmeš.