Funkcija IFS vraća rezultat za prvi istiniti izraz ako postoji. Rezultat koji se vraća je par sa istinito pronađenim izrazom. U pravilu se na kraju kao posljednji izraz upisuje “TRUE” i nakon toga željena vrijednost u slučaju da nije zadovoljen nijedan od postavljenih izraza. U jednoj funkciji moguće je postaviti najviše 127 uvjeta.
IFS je funkcija koja omogućava provjeru vrijednosti unutar izraza bez potrebe za ugnježđivanjem.
Sintaksa
=IFS(
[izraz 1; rezultat 1];
[izraz 2, rezultat 2],
…
[izraz 126, rezultat 126]
)
Opis argumenata
⊕ Kada koristiti IFS, a kada IF funkciju
Funkcija IFS izvanredna je zamjena za funkciju IF. Jednostavna je, a posebno korisna u slučaju kada je potrebno provjeriti više od jednog uvjeta.
Kod IFS funkcije nema ugnježđivanja, već se argumenti sastoje od povezanih parova “izraz-vrijednost”.
Osnovna mana funkcije IF je nepreglednost. U slučaju više uvjeta, funkcije se moraju ugrađivati jedna unutar druge (IF unutar IF). Višestruke provjere zahtijevaju višestruke IF izraze i sa svakim novim izrazom povećava se broj zagrada.
Da bi se to izbjeglo, posebno kada se unutar IF koriste i dodatne funkcije (npr. AND) korisnici znaju koristiti dodatne editore za provjeru valjanosti unijetih zagrada, kao npr. Notepad++ sa ugrađenim Visual Basic plug-inom.
Primjer za IF funkciju
U slijedećem primjeru se ispituje broj prodanih auta po zaposleniku. Npr. u retku 2 zaposlenik Marko prodao je 5 auta, što se smatra jako lošim rezultatom.
Ovako izgleda formula u ćeliji C2 uz upotrebu IF funkcije:
=IF(B2>15;”Izvrsno”;(IF(B2>10;”Dobro”;IF(B2>5;”Slabo”;”Jako loše”))))
Upotrijebljene su 3 IF funkcije, a četvrtom se može smatrati rezultat “Jako loše”, koji se prikazuje ako nije zadovoljen nijedan od prethodnih uvjeta.
Primjer za IFS funkciju
Primjer je isti kao i prethodni za IF funkciju. Iza svakog uvjeta navodi se željeni rezultat i umjesto 4 zagrade, ovdje se koristi samo jedna. Kao što vidite, dobiju se isti rezultati kao i u slučaju IF funkcije.
Na kraju izraza dodaj se izraz TRUE u slučaju da nije zadovoljen nijedan od uvjeta, te se u tom slučaju ništa ne prikazuje. U ovom slučaju to je nemoguće, ali je dobra praksa.
U slijedećem primjeru u ćeliji C2 primijenjena je slijedeća formula:
=IFS(B2>15;”Izvrsno”;B2>10;”Dobro”;B2>5;”Slabo”;B2<=5;”Jako loše”;TRUE;””)
Funkcija SWITCH uspoređuje željenu vrijednost sa popisom vrijednosti. Moguće je da se u popisu nalazi više odgovarajućih vrijednosti, ali vraća se samo jedna i to prva nađena vrijednost. Ako nema podudaranja, vraća se neobavezna zadana vrijednost.
Kada se koristi u praksi?
U slučajevima kada više vrijednosti treba usporediti sa jednim izrazom. I kada se koristi operand jednakosti “=”. Nema operatora “>”, “>=” itd. U tim slučajevima zavisno o kontekstu potrebno je upotrijebiti neku drugu funkciju (IF, IFS, CHOOSE i slično). Dakle, postoji samo jedan izraz s kojim se uspoređuju jedna ili više vrijednosti.
Sintaksa
=SWITCH(
( izraz ,
vrijednost 1 , rezultat 1 ,
[vrijednost 2, rezultat 2],
…
[vrijednost 126, rezultat 126]
zadana vrijednost)
Opis argumenata
Primjer za SWITCH funkciju
U slijedećem primjeru u ćeliji C2 primijenjena je slijedeća formula:
=SWITCH(
C2;”Izvrsno”;”Unapređenje + 30%”;
“Dobro”;”Dodatak na plaću od 10%”;
“Slabo”;”Ništa”;
“Jako loše”;”Smanjiti plaću za -20%”;
“Neispravan status”
)